Apartmani
Izleti
sportske aktivnosti
Gljive otoka Braca – ubiranje i razlikovanje vrsta, klima i prirodno okružje

GEOKLIMATSKE OSOBITOSTI

Brac je veliki otok, dugacak je gotovo 40 kilometara , a Vidova gora visoka je 780 metara , pa je Brac najviši dalmatinski otok i vrlo je raznolik u svakom smislu. Geoklimatski smještaj otoka uzrokuje glavninu plodonošenja gljiva tijekom kasnije jeseni, za blage zime nalazimo više vrsta i kroz prosinac, a neke cak i u sijecnju. Za rast gljiva osobito su znacajna staništa, u prvom redu drvece i ostali biljni pokrov, sastav tla i cimbenici klime. U geološkom sloju Brac je pretežno vapnenacki. Tla su razna, prevladava zemlja crvenica, mjestimice ima crnice i smedeg tla, a na više pozicija i glinasto-pjeskovitog, s pripadajucim vrstama gljiva. Na Bracu tako raste i niz vrsta koje vole pjeskovita staništa: slanjaca, više amofilnih cjepaca, razni smrcci i hrcci, graškovica, niz zdjelicarki i druge vrste. Otok Brac je na mnogim lokacijama krševit, ali je i prilicno dobro pošumljen. Na žalost, ljetni požari opustošili su mnoge lijepe šume, osobito šume hrasta crnike ili cesvine (Quercus ilex). Klimatski, kao i prema biljnom pokrovu – Brac možemo podijeliti u više regija. Najviši dio otoka pošumljen je lijepom i velikom šumom dalmatinskog crnog bora (P. nigra var. dalmatica), mjestimice miješanog s cesvinom, hrastom dubom (Q. vergiliana) i crnim grabom (O. carpinifolia). Ovaj središnji povišeni dio nalazi se izmedu 450 i 780 m nadmorske visine i stanište je mnogih vrsta gljiva. U prijelaznim arealima ima i dosta smrijeca (J. oxycedrus).

Niži dio vecinom je pošumljen cesvinom, samostalnom ili miješanom s jasenom (F. ornus) i bjelograbicem (C. orientalis). Najniži dio, do oko 150 m nadmorske visine uglavnom je pošumljen alepskim borom (P. halepensis), samostalno ili miješan s cesvinom i mnogim predstavnicima mediteranske makije, mjestimice vrlo gusto. U tom arealu rastu i neke vrste kojima je potrebno vece prisustvo soli u supstratu. Antropomorfiziranog tla ima dosta, uglavnom manjih i vecih polja i vinograda, a veci dio nižeg areala je pod maslinicima. Najcešce vrste koje nalazimo u maslinicima su: rudnjaca, lipika, tobolcarka, više gustoliski, otrovna brašnjaca, zavodnica i livadna puhara. Ljeto je presuho i prevruce, a ako je kroz drugu polovicu kolovoza jace kišilo – pocetkom rujna mogu se ocekivati ranije Amanite (pupavke i povojnjace), Russule (krasnice), Boletusi (vrganji) i neki predstavnici drugih rodova. Vrhunac sezone ipak je u listopadu i studenom. Gljiva ima dosta i u prvom dijelu prosinca, kad je na kontinentu vec prehladno, tada još nalazimo neke mlijecnice, grlašice, vitezovke, koturnice, cak i kasnije krasnice. Dugotrajnija bura uzrokuje stanku, tada gljive tražimo u zašticenim dubljim i vlažnijim dolcima i južnim ekspozicijama.

Iznajmljuje se objekat
Apartmani Šantic sezonski i vansezonski
objekat ima 15 soba i blizu je mora



Prihvaca se najbolja ponuda !

Sve ponude šaljite na mail


mail@apartmani-santic.com

VELIKA RAZNOLIKOST VRSTA

Najcešce mišljenje stanovnika kontinentalnih krajeva koji se s gljivama nisu osobito šire bavili - je da u Dalmaciji nema gljiva ili da ih ima zanemarivo malo. No, istina je da ih ima zaista mnogo, vrstama i kolicinom. Broj pronadenih vrsta još je prije nekoliko godina samo na otoku Bracu prešao dvije i po tisuce, a svaka sezona iznjedri i nove vrste – pa tako stalno potice radost istraživanja, fotografiranja, odredivanja, ucenja i razumijevanja njihove goleme složenosti i naravno - pruža užitak konzumiranja. Otocani su svojim bicem vrlo vezani uz dušu prirode i dobro je poznaju, pa izmedu ostalog razlikuju i razne vrste ljekovitog i samoniklog jestivog bilja i plodova. Na Bracu se, možemo kazati oduvijek - tradicionalno uživa Krvotocna mlijecnica (L. sanguifluus), nešto manje rujnica (L. deliciosus), a zadnjih godina otocani polako upoznavaju i niz drugih jestivih vrsta, primjerice – rudnjacu, lipiku, suncanicu, borov cavlic, modrikacu, martincicu, mišeka, maslenku, boricare, puževice, puhare, smrcke, judino uho. Ovdašnji (dolce-garbo) recept za pripremu krvne mlijecnice opisan je i u "Dalmatinskoj kuharici" D. Marjanovic, nazvan "gljive na bracki nacin". Ovdje cemo pobrojati samo znacajnije rodove gljiva, a za neke cemo iskazati i otprilican broj do sada nadenih vrsta. Nekoliko velikih i složenih rodova na Bracu je zastupljeno s prilicnim brojem vrsta: krasnice (osamdesetak vrsta), cjepace (šezdesetak), gube i koprenke (pedesetak), te vitezovke, šljemovke i štitarke po cetrdesetak. Po tridesetak ili više vrsta ima i mlijecnica, pecurki, pupavki i drugih povojnjaca, velikih i malih suncanica, bijelolistnih pecurki, vlažnica, rupicavki, vrganja, boricara i gnojištarki. Nešto slabije predstavljeni su i neki manji rodovi: baršunovci, hrapavice, ljuskavice, gustoliske, sraštenice, crnjuše, lakovke, trubace, lisicice, ježevice, pritajnice, puževice, tupavice, krovnjace, pilašice i djedovi. Prilican broj vrsta ima neobicnu vanjsku gradu, to su rodovi onih gljiva koje se ne sastoje od klobuka i strucka, vec su vrlo raznolikih oblika. Mnoge takve vrste nepoznavatelji ne bi cak ni nazvali gljivama. Tako na Bracu rastu mnoge: batine, grivace, granace, opletenke, košarice, gnjezdarice, crnotruske, puhare, pušnice, jajace, zvjezdace, krumpirace, stršci, vješticja srca, kapice, jezicnjaci, hrcci, smrcci, smrckovice, zdjelicarke, peharcice, uhace, plocarice i gomoljace.

JESTIVOST I OTROVNOST

Na Bracu raste i više od trideset smrtno otrovnih vrsta, te šezdesetak lakše otrovnih. Veliki broj vrsta je nejestiv, ali ne zbog otrovnosti, vec zbog toga što jednostavno nisu za jelo - jer su sitne, tvrde, žilave, kožaste, smrdljive, neukusne, gorke, ljute ili toliko rijetke da ne možemo sakupiti dostatnu kolicinu za pristojan obrok. Neke su i zakonom zašticene. Od cijelog mnoštva vrsta koje rastu na Bracu – veliki dio je jestiv, a u tom smislu dijelimo ih na nekoliko kategorija. Tako na Bracu raste tridesetak prvoklasnih vrsta, a neke od njih i u prilicnim kolicinama. Popularno i popularno-znanstveno bavljenje gljivarstvom vrlo je složeno i treba pristupiti krajnje ozbiljno, a svaku brzopletost i površnost potpuno iskljuciti. Moguc je samo jedan od nekoliko izbora: uopce ne ulaziti u svijet gljiva, dobro nauciti razlikovati nekoliko jestivih vrsta i ne ulaziti dublje u gljivarstvo ili se tome potpuno posvetiti, uz puno slobodnog vremena, veliku strpljivost i dosta strucne literature. Istraživanjem gljiva otoka Braca hobisticki se najcjelovitije bave mikolozi-amateri Mario Španja i Marijo Carevic, uz još nekolicinu povremenih zaljubljenika u gljivarstvo.
Zanimanje za istraživanje gljiva na otoku Bracu je zadnjih godina u porastu, a uz svo zdravlje i radost koju takva zanimacija može poluciti, te uz vrijedan doprinos znanosti – vrijeme je sazrijelo i za razmišljanje o osnivanju gljivarskog društva.

Mario Španja, prof.